October 6, 2025
by adisprijic

Kako započeti s RPA projektom

Kako započeti s RPA projektom: Tehnički fokusirani koraci od ideje do implementacije

Robotska automatizacija procesa (RPA) omogućava kompanijama da ubrzaju rad, smanje troškove i minimiziraju ljudske greške. Iako se često doživljava kao “plug & play” tehnologija, uspješna implementacija zahtijeva pažljivo planiranje cjelokupnog procesa. RPA je poznat po svojoj „user-friendly“ prirodi, međutim, uspješna implementacija zahtijeva strukturiran tehnički pristup i dobro isplaniran proces. Upravo zato, pitanje „Kako započeti s RPA projektom“ postaje ključno za osiguravanje učinkovitosti i dugoročne održivosti automatizacije.

1. Identifikacija procesa

Prvi korak, prilikom planiranja implementaciije Robotske auutomaizacije procesa, je prepoznati procese koji su najpogodniji za automatizaciju. To su obično zadaci koji se često ponavljaju, imaju jasan set pravila po kojim se ponavljaju i rade se u velikom obimu. Neki od primjera poslova koji se ponavljaju su unos podataka u različite sisteme, generisanje standardnih izvještaja svakog dana, verifikaciju podataka, slanje notifikacija nakon nekog unosa. U samoj fazi identifikacije ponavljajućih procesa veoma važno je uključiti poslovne korisnike. Poslovni korisnici sistema najbolje poznaju ovakve vrste poslova i poslova koji im najviše “oduzimaju vremena”.

Kako započeti s RPA projektom Identifikacija procesa Robotska Automatizacija Procesa

Tehnički fokus

Jedan od prvih koraka je analiza poslovnih procesa kako bi se identificirali procesi koji su tehnički I ekonomski isplativi da se automatiziraju. Procesi koji su također pogodni za automatizaciju su i procesi koji koriste aplikasije sa predvidivim GUI-em ili odgovarajućim API-em, struktuirani ulazni ili izlazni podaci koji su u formatima kao što su CSV, Excel, XML, SQL ili neka druga baza.
Da bismo mapirali procese, možemo koristiti alate poput Microsoft Visio-a ili Lucidcharta, koji omogućavaju vizualizaciju. Ovi alati također služe za detaljnu dokumentaciju poslovnih procesa kroz dijagrame. Ovakav način pristupa olakšava razumijevanje I optimizaciju radnih sati I postupaka uposlenika, a samim tim postižemo i bolju komunikaciju između timova.
Analiziranjem logova aplikacija I poslovnih procesa, koje želimo automatizirati, uključuje se pregled zapisa aktivnosti kako bi se identificirali obrasci, trendovi I učestalost ponavljajućih zadataka unutar jednog ili više sistema. Ovaj pristup nam pomaže da otkrijemo potencijalne probleme, optimizujemo performance za budući RPA process. Korištenjem alata za analizu logova, poput Splunk-a ili ELK Stacka, moguće je automatizirati obradu i vizualizirati ključne informacije.
Saradnja poslovnih korisnika sa IT timom je ključna za razumijevanje tehničkih ograničenja postojećeg legacy sistema. Ovaj process uključuje zajedničko mapiranje zahtjeva, identifikaciju ograničenja, pronalazak alternativnih rješenja, za povezivanje postojećeg Sistema sa automatiziranim sistemima. Redovna komunikacija osigurava usklađenost poslovnih potreba s tehničkim mogućnostima ili postojećem uposleniku?

2. Procjena i prioritizacija procesa

Tehnički fokus u RPA projektu odnosi se na procjenu izvedivosti i učinkovitosti automatizacije s tehničkog aspekta. Nakon što se identificiraju potencijalni procesi za automatizaciju, potrebno je detaljno analizirati njihove tehničke karakteristike i poslovne zahtjeve. Prvi korak uključuje provjeru kompatibilnosti izabranog procesa sa RPA alatima, odnosno utvrđivanje mogu li se ciljne aplikacije automatizirati putem GUI-a, API-ja ili drugih vrsta integracija. Ako aplikacija ima stabilan i predvidiv korisnički interfejs, automatizacija je jednostavnija i pouzdanija.

Sljedeći važan kriterij je složenost integracija, gdje se procjenjuje koliko je potrebno prilagoditi postojeće IT sisteme poput ERP-a, CRM-a ili drugih poslovnih aplikacija. Projekti koji zahtijevaju duboke tehničke integracije obično su složeniji, skuplji i dugotrajniji, pa ih treba pažljivo planirati. Dodatno, procjenjuje se dostupnost tehničke dokumentacije i podrške, jer nedostatak istih može otežati razvoj botova.

Posebnu pažnju treba posvetiti procjeni očekivanog ROI-ja (povrata ulaganja). Ovdje se kvantificira koliko će vremena i resursa organizacija uštedjeti implementacijom automatizacije. Na primjer, ako se proces obrade jedne fakture skrati s pet minuta na trideset sekundi, jasno je da će produktivnost značajno porasti. U konačnici, tehnička procjena omogućava da se odaberu oni procesi koji su tehnički izvedivi, lako održivi i ekonomski isplativi, čime se osigurava dugoročna održivost i uspješnost RPA projekta.

3. Dizajn RPA rješenja

Ova faza pretvara ideju u izvedivi tehnički plan koji je potrebno realizovati. Pitanje „Kako započeti s RPA projektom“ u ovom kontekstu podrazumijeva upravo definiranje tehničkih koraka i standarda koji vode ka uspješnoj implementaciji. U nastavku su navedeni neki od ključnih elemenata i praktičnih smjernica koje treba uključiti u tehničke specifikacije prilikom implementacije.

Mapa procesa (PDD)

  • PDD (Process Definition Document) treba sadržavati jasnu BPMN (Business Process Model and Notation) dijagramsku mapu toka i popis koraka: preduslovi, ulazi, izlazi, tačne korisničke akcije (klikovi, unosi), te polja i njihove formate.

  • Uključiti business rules (odluke i grananja), vremenske uslove (timeouti), brojne primjere ulaznih podataka i očekivane izlaze.

  • Detaljno opisati izuzetke i načine rukovanja njima (npr. šta bot radi kod nevalidnog unosa, mrežnog prekida).

  • Dodanje screenshotove, XPath/CSS selektore ili UI element ID-e gdje je GUI uključen.

Arhitektura rješenja

  • Odlučiti između attended (desktop, korisnički pokretani) i unattended (serverski, raspoređeni) botova prema tipu posla: front-office → attended; batch/visoka frekvencija → unattended. Moguće je i hibridno rješenje.

  • Definisati orchestrator/control-room komponentu (scheduling, queueing, monitoring) i kako će se skalirati (load balancing, pool radnih instanci).

  • Navesti zahtjeve za visokom dostupnošću (HA), backup/restore i plan za disaster recovery.

Okruženje (Cloud / On-prem / Hibridno)

  • Za svaki model navesti prednosti i nedostatke:

    • Cloud: brža implementacija i skalabilnost, manje operativnih troškova, ali podaci moraju biti pohranjeni i obrađivani u skladu sa zakonima zemlje u kojoj se nalaze.

    • On-premise: veća kontrola nad podacima i mrežom, pogodnije za osjetljive podatke, ali veći troškovi održavanja.

    • Hibrid: kompromis-osjetljivi podaci ostaju on-prem, a orkestracija ili skaliranje ide u cloud.

  • Specificiranje mrežnih postavki (firewall, NAT, proxy), minimalne resurse VM/kontejnera (CPU, RAM, disk), te zahtjeve za autenticiranje i pristupom (VPN, whitelisting IP).

Integracije

  • API-first pristup: gdje je moguće koristiti REST/SOAP/GRAPHQL API-je, to je stabilnije i pouzdanije od GUI-scrapinga. Definisati endpoint-e, auth (OAuth2, API keys), schema, rate limits i očekivane odgovore.

  • Baza podataka (SQL): ako se pristupa DB-u, definisati tabele, transakcijska pravila, lock-ove i izbjegavati direktno zaobilaženje poslovne logike aplikacija. Koristiti parametrizirane upite.

  • GUI scraping / OCR: tretirati kao opciju zadnjeg izbora; navedi robusne selektore, fallback strategije, verzioniranje UI-a i proces updatea selektora. Za skenirane dokumente uključi OCR toleranciju grešaka i validacijske korake.

Related Articles